ponedjeljak, 08.03.2010.

15. poglavlje

Početak kraja

U Naoovoj sobi su se u trenu svi okupili, a Koky se nije mogao riješiti krivnje koju je osjećao očito gnjaveći Yukiko dok mu je htjela pomoći.
- Jeste li što vidjeli?- mirno je pitao Hiroto
- Ne.- rekla je Yukiko- Ali smo znali da će Nao umrijeti. Ili nestati.
- Kako?- pitala ju je Vamplora
- Imam svoje doušnike.- brzo je odgovorila
- A, znaju li tvoji doušnici i tko ga je ubio?- pitao je Yu vidno uznemiren
- Ne. Ali netko kome je vjerovao.- odgovorila je i Iva ju je čudno pogledala, ali je odmah prepoznala o čemu se radi dok je Koky samo izletio iz sobe u nemoći da to gleda
- Elementi ga moraju pripremiti.- nastavio je Hiroto, još uvijek neljudski miran, a Yukiko je, iako nije znala što treba raditi kimnula glavom i preuzela odgovornost za njega znajući da će joj i ostale kraljice pomoći, ali kada dođe njihov red. Otišla je za njim iznenađena njihovim reakcijama koje su govorile da im to uopće nije teško palo, jedino Yu-u…

Hamano je samo plakala uz Naoa koji ju je htio umiriti blagim pogledom. Koliko god je njegovo pismo reklo da će se ovo dogoditi, ona ga je voljela… Ona ga još uvijek voli. Sada je znala kako je bilo Yukiko kada je Florian otišao, ali se onda sjetila da oni još uvijek nisu saznali njegovu ubojicu, točnije, da Hinata još uvijek nije izrekla to presudno ime. Okupirajući si misli je mislila da će biti bolje, ali suze nisu prestajale padati.
- Zašto plačeš?- odjedanput ju je netko pitao, ali se ona nije obazirala i samo nastavila sjediti slomljena na tlu dok mali Nao nije skočio toj osobi u zagrljaj. Iznenadilo ju je Naoovo ponašanje i morala je vidjeti o kojoj je osobi riječ pa je digla pogled iako je jedva vidjela od slanih suza.
- Kako možeš plakati uz ovakvo umiljato stvorenje?- preoblikovao je pitanje i ona je pogledala Naoa i na tren se nasmijala te joj je pružio ruku da se ustane i s oklijevanjem ju je primila, ali je mislila da je to u redu čim se Naou sviđa
- Nao je umro.- tiho je prozborila ne prestajući plakati, a pojedinac kraj nje je bio vidno šokiran, visoki, poluduge smeđe-plave kose sa jednom vrstom krem balonera na sebi zbog čije mu se kapuljače jedva vidjelo lice
- Kada? Kako?
- Maloprije.- odgovorila je brišući suze, a on se u trenu smirio i izvadio iz džepa rupčić te joj ga pružio- Hvala.- obrisala je suze i nos i bolje pogledala rupčić na kojemu je bio uvezen nekakav znak, a ona je dosad vidjela samo znak Angelsa pa je pretpostavila da on nije to i odmah odlučila biti opreznija
- Sve će biti u redu.- odgovorio joj je i ona ga je zbunjeno pogledala ne znajući da li ju on pokušava utješiti ili biti sarkastičan, dok je mali Nao zaspao u njegovom naručju

Hinata i T.K. su nastavili šetati i on joj nije htio pustiti ruku, a ona je osjećala neku čudnu, pomalo bolesnu privrženost s njegove strane. Zbog njega nije mogla stupiti u kontakt s Hamano, a niti otići na dvor bivšeg kralja Angelsa.
- Dobro, ja želim ići tamo!- samo je ljutito rekla i htjela odmaknut svoju ruku od njegove, a on ju je pogledao crnim očima kao da je nešto u njemu i samo je vrisnula u trenu se naježivši od glave do pete- Pusti me!- prosiktala je jedva od boli koja joj je prolazila rukom i shvatila je da više ne želi biti uz njega, ali kako ju on očito nije čuo niti slušao u drugoj ruci je stvorila svoj štap vjetra i odbacila ga od sebe, ali je u trenu osjetila grižnju savjesti i potrčala do njega dok je on ležao na travi. Iako su joj se ruke tresle sjećajući se njegova pogleda, čim se sada osvijestio, oči su mu opet bile plave, a njegov pogled pomalo zbunjen.
- T.K.- tiho mu je rekla odmah ga zagrlivši
- Hinata, oprosti…- jedva je rekao- Ne mogu se kontrolirati… To u meni… Jače je od mene.- opet su joj trnci prošli tijelom, ali je mislila da mu može pomoći
- Naučit ćeš.- odlučno se nasmijala- Ipak sam ja kraljica Vjetra. Pomoći ću ti.- nasmiješio se
- Hvala. Iskreno ti hvala. Drago mi je da mogu računati na tebe.- zastao je i ozbiljno ju pogledao- Ali… Moram ti još nešto priznati…- ozbiljno ga je pogledala- Kada si skoro pala jer ti je netko podmetnuo nogu… To je bilo moje drugo ja…
- Čekaj…- odmaknula se od njega- Pratiš me?
- Pratio sam… Ali samo jer sam te htio upoznati…
- Koliko si me već dugo pratio?
- Od Florianove smrti.- odmah je odgovorio i u trenu joj se zgadio, ali ju i preplašio
- Molim te, makni se od mene. Što god da hoćeš, nećeš dobiti. Prestani me slijediti i makni se od mene.- preplašeno i uzrujano mu je odgovorila i samo se odmaknula još dalje od njega i trkom nastavila dalje, dok se on u trenu ustao i potrčao za njom. Teleportirao se ispred nje i sudarili su se.
- Hinata, saslušaj me… To nisam bio ja, nisam te ja slijedio… Samo ono što ne mogu kontrolirati. Molim te, daj mi šansu, molim te. Znam da mi možeš pomoći, htio bih da mi pomogneš… Hinata, jako mi je stalo do tebe.- na zadnje riječi je zastala zaboravivši na disanje i u trenu je poplavila kao šljiva, a on ju je zabrinuto protresao te se trgla i duboko udahnula
- T.K.- započela je- ja… Ja ne znam što da ti kažem.
- Jedno ''da'' bi me razveselilo…- slatko se nasmiješio i ona mu je dobacila blic osmijeh
- U redu. U ovome ću ti udovoljiti. Pomoći ću ti, dajem ti drugu šansu. Ali ponovi li se tako nešto opet, ne pojavljuj se ni na istim događajima kao ja, a tek ne meni pred očima.- čvrsto mu je odgovorila i on ju je zagrlio iako nije znala koliko je sigurna u svoje riječi
- Ne valja ići nazad.- odjedanput je započeo- Nao je možda umro, ali ti prvo moraš pronaći svoju ružu da možeš srediti onu osobu koja ga je možda ubila, jer ako je njega uspjela ili uspio ubiti, nije slab.- iznenada su joj njegove riječi imale smisla
- Imaš pravo. Nastavljamo dalje…- pomalo nerado je rekla, ali se prije svega htjela složiti s njegovim viđenjem situacije

Cho i Reita su zastali na zagrljaju jer ga ona nije htjela ispustiti. U njemu se osjećala sigurno i lijepo. Nije više mislila na Shina…
- Cho- rekao je Reita- Cho- ponovio je, a ona je samo podigla pogled- Možemo li nastaviti?
- Khm- odmaknula se od njega- Da, naravno.- čudno ga je gledala, lijep joj je, čini joj se kao čvrst oslonac, ali joj jedna stvar nije bila jasna- Reita- započela je i pogledao ju je dok su hodali ne osvrćući se- kako odlazak sa mnom u potragu za ružom može biti i slično kazni?
- Ne znam. Nao mi nije sve rekao. Mislim da je ovo u njegovom zanimljivom umu bilo odavno isplanirano i da nema veze sa kaznom. Ali je vjerojatno i znao da ja neću htjeti poći s tobom ako ne smisli nešto razumno.- odgovorio joj je i zadnje riječi su je pogodile iako to nije htjela pokazati. Spustila je pogled i Reita je znao da je bio okrutno iskren, ali to je samo još jedna katkada vrlina koja ga krasi.
- Misliš li da nas nešto prati?- promijenila je temu da ne misli na njega iako je kraj nje
- Još otkad sam pogođen.- odgovorio joj je i osvrnula se oko sebe- Ali se ne osvrći.- vratila je pogled prema njemu- Ono što me pogodilo je ciljalo tebe.
- Ali….- iznenađeno ga je pogledala- Kako je moglo toliko promašit?
- I nije. Ako mene nema, nema te što branit. Osim Shina.
- Kako znaš za njega?- odmah ga je upitala
- Nije bitno.- odgovorio je, a ona se sjetila i razloga zašto je Nao ovo nazvao ''kaznom''- Ako se mene riješi, lako će doći do tebe jer se još uvijek ne znaš kontrolirati, a ono je nevidljivo.
- U redu. Nemoj vjerovati u mene, nemoj vjerovati u moje sposobnosti, u ama baš ništa te neću uvjeravati, ali ćeš me vidjeti kako ti spašavam guzicu i u to ti se kunem.- oštro mu je odgovorila jer joj je već bilo dosta njene sramežljivosti, njena popuštanja i prije svega njena skrivanja, a Reita je ostao zapanjen, ali na dobar način. Nasmiješio joj se, iako se ona iznutra smirivala.
Amaya i Kika su pričale o Kokyju i o svemu vezano uz ovaj svijet, a ona joj je svratila pažnju na dosad olako prihvaćanu stvar.
- Jesi li se ikada zapitala kako si došla u ovaj svijet, kako se zove ovaj svijet, kako ovaj svijet utječe na ljudski koji znamo toliko često posjećivati, ali Animae još nikad nisu?
- Nisam. Ni jedno od ovih pitanja se nikada nisam zapitala…- pomalo začuđeno je odgovorila
- Ja se puno puta pitam. Ne znam kako sam došla na ovaj svijet, znam samo da sam zaspala kao i svake druge večeri i probudila se u Ivinoj Snježnoj kući.- odgovorila joj je
- Ja sam se probudila u šumi, okružena kukcima…- odgovorila je s gađenjem
- Probudila si se na mjestu tvog elementa. To je razumljivo. Očito da se to nisi nikada pitala jer si bila zauzeta drugim stvarima.- iskreno joj je odgovorila i iznenadila ju
- Najvjerojatnije.- zamišljeno je odgovorila- Rekla si da možemo otići u ljudski svijet? Što misliš, zašto smo i isprve završili ovdje?
- To ne mislim, to znam.- nasmiješeno je odgovorila- Bila si u onom svijetu kako bi stekla ljudski oblik, a u ovom si svijetu jer je ovo pravo mjesto za tvoju dušu. U ovom se svijetu i rodila, ali je poslana u tebe po tvojem rođenju u ljudskom svijetu.
- Zvuči komplicirano.- odmah je odgovorila- Ali pretpostavljam da ima smisla… Hm… Znači li to da su ama baš svi iz ovog svijeta neko vrijeme bili u ljudskom?
- Da.- odgovorila je zamišljeno- Ali nisam sigurna u vezi Axiel i Inishija. Oni jesu vladari i Axiel je sigurno bila nastanjena u ljudskoj duši, ali njih dvoje su jedini koji su u ovaj svijet došli u svojem anđeoskom ili demonskom obliku, a ne ljudskom. Nisam baš sigurna što su točno oni tražili u onom svijetu…
- Mene više zabrinjava što nijedna od nas nije pomislila na svoju obitelj u ljudskom svijetu. Tako lako smo sve napustili… Iskreno, da sam u ovaj svijet došla sama, uvenula bih kao jedna od ruža koje mogu stvoriti.- Kika ju je zagrlila
- Ne bi. Našla bi Karyua prije ili poslije.- ove riječi su Amayu još više iznenadile i odjedanput ih je nešto napalo odbacivši Kiku, a Amaya je u trenu izvukla svoj bič i pogodila njoj nevidljivo čudo
- Gdje je?- odmah je pitala Amaya, a Kika se ustala sa poda i izvadila katanu
- To su poslanici Sinnera.- tiho je prozborila čvrsto držeći svoju katanu
- Sinnera?- zbunjeno je ponovila- Ali… Karyu…
- Amaya, Sinner ti ne može biti zaštitnik!- napokon joj je rekla Kika, a Amaya je srušeno pala na pod odjedanput ne želeći živjeti, niti se boriti- Amaya!- zvala ju je Kika osluškujući korake i boreći se sa nevidljivim- Amaya, trebaš mi. Amaya!- ali ju ona nije čula- Iza tebe!- otvorila je oči, ali se Amaya nije ni pomaknula i u trenu se trgnula dok je nevidljiva katana umrljana krvi prošla kroz njeno srce- Amaya!!!!!- vrisnula je Kika i u bijesu odrezala glavu nevidljivom čudovištu koje je nakon toga odmah poprimilo svoj oblik, kao najobičniji čovjek sa katanom

Hamano i njoj nepoznati Demon ili Sinner koji je cijelo vrijeme držao Naoa u naručju dok je on blaženo spavao; su pričali. Dok se ona iznenada nije uhvatila za srce.
- Amaya…- umalo bez glasa je progovorila i pala na tlo te se Nao u trenu probudio i počeo žalosno cviljeti

Hinata i T.K. su pokušavali shvatiti zašto on ne može kontrolirati ono što je u njemu, točnije, što ga sprječava, ali se i ona u trenu probadanja Amaye uhvatila za srce i pala upravo njemu u zagrljaj.

Cho i Reita su zastali čim ga je ona čvrsto uhvatila za ruku i praznim pogledom gledala prema večeri koja je padala.
- Cho?- zabrinuto ju je pitao pokušavajući osloboditi svoju ruku njena vatrena stiska koji ga je počeo peći- Cho!- viknuo je čim se vatra stvorila na njenoj ruci, ali nije bio toliko jak da makne svoju ruku iz stiska njene
- Ne.- tiho je progovorila i srušila se stvorivši oko sebe vatru pustivši Reitinu ruku, a njega su napali poslanici Sinnera, dok do Cho nitko nije mogao doći

Yukiko je pričala sa Kokyjem i uspjela ga je smiriti, ali je shvatila što on osjeća prema njoj i nije znala da li je to dobra stvar. U trenu se uhvatila za srce i nije mogla disati.
- Yukiko!- zabrinuto ju je zvao Koky- Što je?- uzeo ju je sebi u naručje, ali se ona otrgnula- Yukiko!- glasnije je ponovio, a u pogledu mu se vidjela silna tuga dok je ona pokušavala doći do zraka, bilo kako
- Karyu, pomozi joj…- jedva je prozborila i onesvijestila se, ali ju je Koky uspio uhvatiti da ne padne na pod i stavio ju je na svoj krevet jer su bili u njegovoj sobi i odmah pozvao Hirota i Yu-a pokušavajući im objasniti što se dogodilo

Karyu je postavši kraljem Sinnera izgubio vezu sa Amayom, jer Sinneri ne mogu biti zaštitnici, ali je primivši Yukikinu poruku požurio do Amaye i uzeo ju sebi u naručje iako mu Kika nije htjela to dozvoliti.
- Ti si kriv!- sa suzama u očima mu je rekla
- Ali jedino joj ja mogu pomoći.- tiho je odgovorio i odveo Amayu na svoj dvor i polegnuo u jednu od slobodnih soba. Stavio je ruke na njeno srce i samo zaplakao. On nema srce, a da joj pomogne, mora uzeti njeno…


17:27 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.01.2010.

14. poglavlje

Nastaviti dalje

Nakon iscrpnog razgovora došlo je vrijeme ponovnog razdvajanja i opraštanja. Bilo im je teško, ali činjenice da će se ponovno susresti, da će uspjeti i da će uvijek ostati zajedno su im podarile nadu u bolje sutra. Ipak je to ono što drži sve ljude iako to mnogi ne žele priznati. Po nekim odrednicama duše, svi su isti.

Hamano je sa sobom odlučila povesti samo Naoa jer je znala da on predstavlja svo dobro koje ovaj svijet može imati upravo zato što drži dio Naoa u sebi, iako ona nije znala koliko je njeno mišljenje točno. Krenula je prva, samo sa svojom intuicijom i njoj od dana kada ga je dobila, vječnim prijateljem. Čim se odvojila od područja Snježne kuće osjećala je sunce kako ju grije, a hladnoća oko Snježne kuće se smanjuje. Ali, njenu zabrinutost unatoč nadi za bolje sutra, ništa nije moglo smanjiti, pa ni mali zlatni psić u njenoj torbi kojemu je samo njuškica virila jer se smjestio na Hamaninoj odjeći i ostalim najpotrebnijim stvarima i slatko zaspao. Svejedno, nije mogla zaboraviti lice njena brata, Naoove riječi i istinu koju otkrivaju. Više od svega je poželjela da ima brata poput Kokyja za koga zna da mu je i previše stalo do Hinate. Čim je to pomislila i suza potekla niz obraz kraljice Leda, mali Nao se probudio i njuškicom ju poškakljao po vratu i ona se odmah nasmijala i još jednom potvrdila nadu da će sve biti u redu.

Cho je krenula slijedeća, ali ju je najviše iznenadilo kada joj je Nao prišao sa Reitom pri izlasku iz područja Snježne kuće.
- Cho, Cho!- vikao je Nao trčeći do nje dok je Reita samo blaženo hodao kao da ga nije briga ni za što
- Molim?- mirno se okrenula i nasmijala jer se Nao skoro potpleo i propao kroz snijeg, a Reita je samo okrenuo očima
- Imam jednu molbu.- to ju je iznenadilo i više od svega i zabrinulo, ali se Nao nasmijao osjećajući da predosjeća nešto loše- Ne brini, strašno je, ali ne toliko.- još više ju je šokirao- Uglavnom, kako nismo mogli smisliti kaznu za Reitu jer je napao Sinnera radi informacija, što mi inače ne radimo…- Cho ga je prekinula
- Koga?- zbunjeno je pitala
- Floriana, još prije.- na brzinu joj je odgovorio- Htio bih da ide s tobom na put i da ti pomogne pronaći ružu.
- Molim?- zbunjeno je pitala i odjedanput joj je srce brže zakucalo gledajući ga. Pitala se da li je moguće da joj ovo znači više nego misli. Ne, Shina neće nikada zaboraviti.
- Mojim te, Cho.- slatko ju je zamolio i ona se nasmijala
- Zašto baš ja?
- Ah daj, pa nije tako strašno!- pogledao je Reitu koji je samo stajao i promatrao cijelu situaciju- On je lijep. Ako ne išta, reci mu da šuti i hoda ispred tebe.- Cho se nasmijala zamišljajući kako bi to izgledalo
- Ne zamišljaj.- rekao joj je Reita i samo se pocrvenivši nasmijala
- Onda?- slatko ju je pitao Nao koristeći puppy look
- Može.- nasmijala se Cho- Reita, ispred mene.- veselo je rekla i Nao se nasmijao njenoj perverznosti, a ni Reita nije mogao sakriti smiješak

Amaya je htjela krenuti slijedeća, ali se dugo premišljala hoće li pitati Karyua da ide s njom. Na kraju je odlučila da to ipak nije toliko pametno i da bi se trebala osamostaliti, ali koliko god je to odlučila i sebi pokušala dokazati da je to najbolje, bojala se samoće… I upravo zbog toga je bila presretna kada je Hinata pitala Kiku želi li ići s njom. Kiki se svidjela Amaya i htjela ju je bolje upoznati pa je pristala. Amaya ju je odmah zagrlila, ali se nije oprostila s Karyuom jer je on već odavno bio u svom dvorcu, točnije u dvorcu kralja Sinnera. Kika i Amaya su tako krenule pronaći Amayinu ružu, a njoj je bilo drago što je sada sa djevojkom i napokon u potpunom ženskom društvu jer je mislila da će joj tako biti lakše skoncentrirati se samo na ružu i možda pronaći pravu prijateljicu.

Zadnja je krenula Hinata, uz puno zagrljaja koje je dala Yukiko i Kokyju. Doduše, Kokyju je i rekla da pazi što radi i da se s nikim ne tuče ili svađa te da ne živcira Yukiko, iako njemu nije palo na pamet kako bi on to mogao napraviti. Krenula je sama znajući da će jedino tako još više napredovati sjetivši se koliko je napredovala kada je prošli puta ostala sama, prije dolaska ostalih Animae-a, ali se prošlosti sada nije htjela sjećati. Već na prvom izlasku iz područja Snježne kuće se potepla, ali je uspjela ne pasti napravivši kuglu vjetra ispred sebe i jedva se uspravila. Na tren je zastala i okrenula se. Nije se potepla. Netko joj je podmetnuo nogu. Netko tko ju promatra sigurno već duže vrijeme, ali ga prije nije osjetila. Podmetnuo joj je nogu, znači li to da je loš?

Yukiko je otišla sa Naoom, Kokyjem, Yu-om, Hirotom, Vamplorom, Vampanom i Ivom natrag u Bijeli dvorac kralja Naoa pod izlikom da se malo odmori i još bolje nauči koristiti svoje sposobnosti, ali ju je prije odlaska šokirao iznenadni, toliko topli zagrljaj njena zaštitnika, Rukija. Osjećala je kao da ju ne želi pustiti jer zna da je netko poseban, pa možda i za njega. Unatoč iznenađenju, nasmiješila se i prihvatila taj njoj tako poseban zagrljaj i odlučila da će ga zaštititi i sada shvativši da je stvarno zauzeo posebno mjesto u njenom srcu. Vjerovala je da će uvijek i ostati tako. Već na putu je osjetila da dvije osobe osjećaju nešto prema njoj, ali nije htjela vjerovati u to. Sa svime što se dogodilo, odlučila je da je najbolje da više ne voli na taj način.
Cho je unatoč svemu bilo čudno u Reitinom prisustvu i on je to znao, ali se nije htio toliko obazirati na to dok se Cho nije refleksno ispričala kada se njena ruka sudarila sa njegovom sasvim slučajno dok je gledala u nebo.
- Dobro, Cho, pretjeruješ.- nježno joj je rekao i ona se zarumenila
- Sorry…- gledala je u snijeg
- Cho- prstima joj je dignuo pogled- nemaš se čega sramit. Pogotovo ne uz mene. Jer upravo mi se i sviđa tvoja osobnost. Jača si nego misliš.- vidno iznenađena nije maknula pogled s njega, a onda su oboje začuli lom suhih grančica i okrenuli se, ali oko njih nije bilo nikoga. Cho je opet pogledala Reitu i odjedanput je nešto njoj nevidljivo njega odbacilo dvadeset metara. U trenu je napravila vatrenu kuglu i bacila ju u stranu iz koje je došao nevidljivi napad, ali je shvatila da ju je bacila ni na koga.
- Reita!- povikala je i prišla mu, a on se jedva ustao- Tko je to bio?
- Ne znam. Ali, tko god da je, nastavio je dalje, pa bolje da ga kopiramo.- odgovorio je držeći se za stomak i Cho se zabrinula za njega, ali je odlučila poslušati ga

Hamano je osjetila da ju nešto prati i čim se okrenula Nao je počeo luđački lajati i morala ga je umiriti, ali je onda oko sebe čula korake i pomislila da ih je više. Nao je iskočio iz torbe i počeo trčati kao da bježi od nekoga i odjedanput je zapuhao jaki vjetar, a Hamano je potrčala prema Naou i vikala za njim. U jednom trenu se smračilo, kao da nije pola bijela dana i siluete koje su je pratile su se pojavile ispred nje, ali to je sve što je vidjela. Siluete. Nešto su promrmljale i čim je ona uhvatila Naoa koji više nije htio ležati u njenoj torbi i morala ga je držati u naručju, one su nestale. Obećala si je da će zaštititi Naoa, bez obzira na sve i sjetila se Yukikinih riječi da će paziti na njega. Nasmiješila se iako se nije prestajala brinuti, ali je sada imala tri razloga. Njen brat, Nao i siluete.

Amaya je pričala sa Kikom i cijelo vrijeme se smijala, ali je osjetila u jednom trenutku da ju je netko povukao za ruku i Kika je tu osobu primijetila prije nje i zamahnula katanom iza Amaye, ali nije nikoga ni ogrebala. Iza Amaye nije bio ama baš nitko, ali joj je ostao otisak nečije ruke na podlaktici.
- Tko je to bio?!- šokirano je pitala Amaya dok je Kika gledala oko njih sa katanom u ruci
- Ne znam… Netko viših sposobnosti.- oprezno je odgovorila i nakon nekoliko trenutaka spremila svoju katanu natrag u futrolu
- Što to znači?- zbunjeno je pitala smirujući se
- Idemo dalje. Više nije tu. Očito je da je samo htio ili htjela nešto provjeriti. Ako pokuša nešto više, spriječit ćemo ga ili ju.- odlučno je rekla i krenule su dalje, iako se Amaya cijelo vrijeme osvrtala oko sebe i dodirivala ruku na kojoj joj je ostao otisak dlana

Hinata je sada bila opreznija, ali se i nepotrebno osvrtala na svaki čudniji ili drukčiji zvuk što ju je počelo živcirati. Odjedanput se u jednom od svojih silnih osvrtanja sudarila s nepoznatom osobom. Točnije, dečkom crne kose i plavih očiju slatka, ali odrasla lica. Neugodno se nasmiješila i uzvratio joj je smiješak.
- Sorry.- nasmijano je rekla ispričavajući se što ga je gurnula
- Ništa.- dobro ju je promotrio- Kako se zoveš?
- Hinata.- odgovorila mu je nasmijano
- Hinata, lijepo ime.- nasmiješio se- Ja sam T.K.
- T.K.?- nasmijano ga je pitala- Skraćenica od čega?
- Manje bitno.- ozbiljno ju je pogledao- Gdje si krenula?
- Manje bitno.- namjerno mu je odgovorila i nasmiješio se, a ona je u trenu počela voljeti njegov osmijeh, ali ju je čudilo što nikada nije čula za njega, iako je više-manje sve upoznala
- Ne želiš mi reći?- pomalo tužno ju je pitao
- Ne znam mogu li.- iskreno je odgovorila
- Ako to ne znaš, onda nemoj.- nasmiješio se, ali se vidjelo da je tužan. Saznala je da ne može sakriti svoje emocije, ali još nije znala treba li to zapisati kao vrlinu ili manu.
- Nikada nisi čuo za Animae?- ipak mu je odlučila reći osjećajući da to nije nikakva tajna
- Naravno da jesam. To su duše elemenata.- odjedanput je zastao kada mu se ona nasmiješila i odmah ju zagrlio- Ozbiljno? Hm… Čekaj da pogodim čega si ti kraljica.- na tren je zažmirio- Vatre?
- Ha?- zbunjeno ga je pitala
- Jer si mi zapalila srce.- nasmiješio se
- Da, naravno.- hladno i zbunjeno je odgovorila
- Ne, ozbiljno. Vjetra, zar ne?- pitao ju je i potvrdila je kimnuvši glavom- Znao sam da sam u pravu.
- Da, da, da. To si sigurno samo nadodao kao sretni pogodak.
- Ne, već sam to i prije pretpostavio.
- Da, naravno.- nasmiješila se
- I, što kraljica Vjetra traži ovdje? Ne bi li trebala biti u pre elitnom dvorcu?- namjerno ju je pitao i tek tada je osjetila kakve oni zapravo imaju predrasude prema nekome višeg ranka
- Ne, ne bih trebala biti.- odlučno i pomalo uvrijeđeno mu je odgovorila- To su samo glupe predrasude. Otišla sam potražiti svoju ružu.
- Hm… Slavne ruže koju ima svaki element?
- A za što nisi čuo?- nasmijano ga je pitala
- Za kraljicu Vjetra koja ima ime Sunca.
- Ti uopće nisi smiješan.- spustila ga je, ali joj je poslije bilo žao iako joj je bilo glupo ispričati se

Yukiko, Nao, Koky, Yu, Vamplora, Vampana, Hiroto i Iva su stigli do Bijelog dvorca i ona je odmah potrčala do svoje sobe i srušila se na krevet od umora, iako joj Koky nije dao mira.
- Znaš, nisam ti se zahvalio što si me spasila onaj dan.- rekao je samo da započne razgovor
- Ni ne očekujem.- spustila ga je i onda se malo zagledao
- Ti si baš u banani, zar ne?- zainteresirano ju je pitao, a ona se samo ustala sa kreveta i otvorila mu vrata da izađe- I tjeraš svaki pokušaj da ne budeš u banani.- prišla mu je i ustala ga sa njena kreveta te odvukla do vrata
- Neću biti u banani ako odeš.- oštro mu je odgovorila i rastužio se
- Iskreno, čisto sumnjam u to.- odgovorio joj je iako su ga njene riječi povrijedile, ali je onda uletio Nao
- Ei. Zašto ga tjeraš?- zbunjeno je pitao
- Upravo tako. Nisam li kralj?- pitao je prikrivajući da ga je povrijedila
- Iz istog razloga zašto ću i tebe otjerat. Treba mi odmor.- odgovorila mu je i obojicu ih odgurala iz sobe
- Njoj nije lako, ha?- zbunjeno je pitao Kokyja i on se zabrinuto nasmiješio
- Valjda.- kratko je odgovorio zapravo ga želeći pitati o svemu što zna o njegovoj budućoj zadaći i svojoj smrti, ali se suzdržao jer je obećao da Nao za to neće saznati
- Kada si saznao za pismo?- iznenadio ga je pitanjem
- Khm- zastao je pitajući se kako on zna za to- prije nekoliko sati.
- I pretpostavljam da me želiš pitati sve o tome.
- Približno. Zapravo, da.- zbunjeno je odgovorio
- Ali, mislim da za to još ima vremena. Ali, bit će ti zanimljivo biti kralj Angelsa. Jedino mi je žao što ću otići prije rata pa ćeš sve morati naučiti sam.
- Pa, možeš me ti odmah početi učiti. Tako da budem spreman.
- Učit će te Animae. I to ne sve.
- Kako to misliš? Zar nisu sve Angelsi?
- Hm, ne. Ne sve.- odgovorio je i okrenuo se pogledavši prema Yukikinoj sobi- Njoj treba zabave. Neka ti to bude prvi zadatak.
- Kud baš ona?- pomalo nevoljko je pitao, a Nao ga je ljutito pogledao pa je pristao učiniti njenu sreću prvim zadatkom

Hamano je čuvala svog malog psića još uvijek osjećajući nelagodu što ju netko prati, Amaya i Kika su sve držale na oprezu, Hinata se sada prvi puta opustila otkad je na ovom putovanju i to zahvaljujući J.T.-u, Cho je shvatila da ju Reita pomalo čudno promatra, ali se nadala da joj se to samo pričinja, iako to u svojoj zbunjenosti nije htjela, a Yukiko se šetala hodnikom i osjetila hladne trnce kako joj prolaze tijelom. Na brzinu je napravila štit oko Naoa i osjetila se sigurnije, ali je onda naletjela na Kokyja na putu do Naoa. On je započeo razgovor i nije htio da ju samo tako pusti na miru jer mu je Nao dao zadaću koju je što prije htio obaviti, a ona ga nije htjela još više povrijediti otjerivanjem od sebe, iako je osjećala da mora stići do Naoove sobe jer se nešto događa, a njen štit neće trajati vječno, pogotovo ako ju netko dekoncentrira.
- Možda bi ti bolje bilo da se počneš baviti nekim sportom.- odgovorio joj je Koky ne znajući zašto je ona tako nervozna
- Koky, uz svo dužno poštovanje, sada nemam vremena za to.
- Da, da, da… Tebi je sigurno zadaća spašavanje svijeta.
- Ta, i tebi je, idiote. I ranije nego misliš ako me ne pustiš da prođem.
- Hej, pa ni ne držim te.
- Kako god.- rekla je i ljutito prošla osjećajući da nije ravnodušna prema tom ''idiotu'' i upravo to joj je i toliko smetalo

Pojurila je u Naoovu sobu sa Kokyjem i jedino što su vidjeli je bila krv. Šokirano je pregledala svaki kutak, ali Naou nije bilo traga. Jedino što je moglo predstavljati trag je bio natpis na zidu sa nacrtanom ružom. ''Početak kraja''- napisano krvlju. Koky nije htio vjerovati da je Nao već otišao, a do maloprije je pričao s njim i na tren ga ispustio iz vida kako bi mogao obaviti zadaću koju je više smatrao zadovoljstvom. Yukiko mu je rekla da odmah ode po ostale Angelse i da sve obavijesti da je kralj Angelsa najvjerojatnije mrtav…

Hamano je držeći svog psića osjetila iznenadnu čudnu toplinu u njemu i oko njega, ali čim ga je pogledala ona je nestala, ali se Hamanina zabrinutost povećala. Suze su joj potekle obrazima i zastala je u trenu. U glavi joj je samo bila slika ''Početak kraja''.

Hinata je u trenu uhvatila T.K.-a za ruku toliko jako da mu je poplavila osjetivši da nešto nije u redu. Prva pomisao joj je bila kralj Angelsa i da brzo mora doći do Hamano, ali to nikako nije mogla objasniti T.K.-u jer on kao da nije htio imati veze s tim i izbjegavao je sve što ima veze sa tom temom, pa ju je time i smirio. Mislima je pokušala stupiti u kontakt s Hamano, barem da zna da je uz nju, ali se nikako nije mogla skoncentrirati jer je on bio kraj nje. Koliko je on dobar za nju?

Kikina katana je samo zasvijetlila time im dajući do znanja da je došlo vrijeme za novog kralja, nikoga drugoga nego Kikina štićenika, ali Amaya nije mislila da je to dobra ideja jer iako je znala da će Nao otići i da će netko to uzrokovati, znala je i da će iste, ako ne i veće šanse za umrijeti sada imati još uvijek ne dovoljno jaki Koky.
Cho i Reita su osjetili odlazak kralja Angelsa i Cho je od tuge otopila led svugdje oko njih u nemogućnosti da zadrži osjećaje, ali ju je Reita zagrlio ne želeći da i njega zapali ili da se uništi zbog toga što se ne zna kontrolirati, ali joj nije priznao da ga je ovo pogodilo više nego je mislio iako je znao i približno kada će se dogoditi.

Izgleda da stvarno nikada ne znamo koliko nam netko znači dok ga ne izgubimo, ali uvijek moramo nastaviti dalje…


15:30 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.